Dio molekule imunoglobulina ili receptora T stanice koji specifično veže antigen.
Specifični receptor koji veze antigene na T ili B limfocitima; ovi receptori su transkribirani i translatirani preslagivanjem i premiještanjem V, D i J gena.
Degradacija proteina u peptide koji se mogu vezati za MHC molekule radi prezentacije T limfocitima. Svi proteinski antigeni moraju biti obrađeni u peptide prije nego ih MHC molekule prezentiraju.
Bilo koja strana tvar specifično vezana protutijelom ili limfocitima; koristi se i za opisivanje tvari koje se koriste za imunizaciju. Usporedi s imunogen.
Fenomen u kojem je ciljna stanica, okružena protutijelom uništena uz pomoć specijaliziranih stanica ubojica (NK stanice i makrofagi), koje nose receptore za FC dio za protutijelo koje okružuje (Fc receptori). Ovi receptori omogućuju stanicama ubojicama vezanje za cilj okružen protutijelom.
Serumski proteini nastali kao odgovor na imunizaciju; protutijela su općenito definirana svojim specifičnim vezanjem za imunizirajući antigen.
Kronična upalna bolest koja zahvaća ktalježnicu, sakroilijačne zglobove i velike periferne zglobove. Postoji velika genetska predispozicija, bolest se češće pojavljuje unutar određene obitelji. Oko 90% pacijenata s ankiloznim spondilitisom pozitivno je na HLA-B27, uspoređeno s 8% pojedinaca koji ...
Stanje antigen specifičnog neodgovatanja u kojem su prisutne T i B stanice, ali iste nisu funkcionalno sposobne odgovoriti na antigen.
