Antidoti su sredstva koja odstranjuju, neutraliziraju i inaktiviraju otrove ili pak suzbijaju simptome otrovanja protivnim djelovanjem. Razlikuju se fizički (ispiranje želuca, emetici, adsorbencije – poput medicinskog ugljena), kemijski (kiseline se neutraliziraju blagim lužnatim sredstvima, lužine razrijeđenim kiselinama, metilensko modrilo se koristi pri otrovanju ugljičnim monoksidom te kod otrova koji stvaraju methemoglobin) i farmakološki antidoti (BAL, EDTA, penacilamin kod otrovanja teškim metalima, desferioksamin pri otrovanjima solima željeza, aluminijevi silikati kod otrovanja herbicidima).

Antidijabetici su sredstva za liječenje šećerne bolesti. Oralni su antidijabetici djelotvorni samo ako je bar djelomično sačuvano inzularno tkivo gušterače; daju se u dijabetesa neovisnom o inzulinu (tip II): derivati sulfonilureje. Inzulin, hormon gušterače, daje se u dijabetesa ovisnog o inzulinu (tip I); rabi se kristalinični (brza djelovanja) ili vezan za bazičnu bjelančevinu (s produženim učinkom). Inzulin razgrađuju probavni fermenti pa se mora davati putem potkožnih injekcija. Inhibitori alfaglukozidaze smanjuju apsorpciju ugljikohidrata u tankom crijevu. Uz medikamentno liječenje ne smije se zanemariti dijetalna prehrana i fizička aktivnost.

Antidepresivi su sredstva za liječenje depresije. Najčešće se rabe triciklički spojevi (imipramin, amitriptilin), inhibitori mono-aminooksidaze (izokarboksazid, fenelzin) i litijeve soli (prilično su toksične). U SAD-u je popularan Prozac (fluoksetin).

Antibiotici su organski spojevi koji sprječavaju razvoj i razmnožavanje ili uništavaju mikroorganizme, kočeći njihov metabolizam. Mogu biti prirodnog podrijetla (produkti su tvarne mijene bakterija, gljivica ili plijesni) ili su polusintetski ili sintetski. Upotrebljavaju se u liječenju zaraznih bolesti ljudi, životinja i biljaka koje uzrokuju bakterije; na viruse ne djeluju. Daju se peroralno, putem injekcija ili infuzija, te lokalno (kapljice, masti, posip). Specifično utječu na veću ili manju skupinu mikroorganizama pa se razlikuju antibiotici širokog i uskog spektra. Moguće nuspojave primjene antibiotika su alergijske reakcije, toksično djelovanje, biološke promjene (remete crijevnu floru), a tijekom vremena mikrobi mogu postati otporni (rezistentni) na djelovanje antibiotika. Različiti antibiotici među sobom mogu djelovati sinergistički ili antagonistički. Neki se antibiotici rabe kao dodatak prehrani domaćih životinja te kao konzervansi u mesnoj i ribljoj industriji.

Anthelmintici su sredstva protiv crijevnih nametnika. Nema univerzalnog anthelmintika, no najširi spektar ima mebendazol (ankilostoma, askaris, enterobius, strongiloides, trihuris, tenija, ehinokok). Daju se u kombinaciji sa sredstvima za čišćenje u svrhu odstrannivanja usmrćenih ili omamljenih glista i trakavica te da se spriječi resorpcija anthelmintika.

Anksiolitici su lijekovi koji se koriste za ublažavanje laganih psihičkih poremećaja, neuroza. Osim toga često se koriste i za ublažavanje posljedica stresa, napetosti, tjeskobe i sličnih poremećaja. Današnji moderni tempo života i civilizacija koja nemilosrdno nameće stres dovela je do toga da skoro i nema osobe koja nije imala siimptome određenog vida neuroze. Neuroze su psihički poremećaji gdje percepcija realnosti nije poremećena (kao u slučaju psihoza). Tu spadaju nervoze, histerične reakcije, hipohondrije, fobije, kompulzivne neuroze i anoreksija.

Anestetici su sredstva koja uzrokuju prolaznu neosjetljivost. Opći anestetici dovode do privremenog gubitka svijesti pa se rabe kod kirurških zahvata. Razlikuju se inhalacijski (eter, kloroform, halotan, ciklopropan) i neinhalacijski anestetitci (fentanil, sufentanil, barbiturati, benzodijazepini). Lokalni anestetici odstranjuju bol na ograničenom području. U široj su uporabi derivati kokaina (prokain, tetrakain, lidokain), rabe se u obliku injekcija ili kapljica za anesteziju sluznica. Lakohlapljiva sredstva (kao etil-klorid) brzim isparavanjem oduzimaju toplinu i čine neosjetljivim područje tretirano takvim sprejem.

Analgetici su sredstva koja smanjuju ili otklanjaju bol uz očuvanje svijesti. Opioidni analgetici (morfin, heptanon, petidin) snažni su analgetici, ali dovode do ovisnosti. Analgetici antipiretici, osim analgetičkoga, imaju i protuupalni učinak te snižavaju tjelesnu temperaturu. U široj su uporabi acetilsalicilna kiselina (aspirin), aminopirin, fenacetin, paracetamol, indometacin, ibuprofen, ketoprofen, piroksikam.

Analeptici su sredstva koja oživljuju deprimirane vitalne centre, pojačavaju disanje i optok krvi. Rabe se uglavnom u terapiji trovanja narkoticima, npr. barbituratima, morfinom (kofein, benzedrin, pentazol). Nekoć su imali širu primjenu, pa i lokalnu, npr. amonijak, ocat, za izazivanje mirisnih i kožnih podražaja.

Tvar koja pospješuje biosintezu proteina te povećava mišićnu masu i ukupnu tjelesnu masu.

Alkaloidi su prirodni organski spojevi koji sadrže dušik, a tako ih je nazvao Meissner zbog njihovog bazičnog karaktera kojemu je razlog upravo dušik. Danas je poznato više od 2500 alkaloida te pripadaju najbrojnijoj skupini prirodnih spojeva. Različito djeluju na organizam čovjeka i životinja. Djeluju već u vrlo malim dozama. Neki se u malim količinama koriste kao jaki i nezamjenjivi lijekovi, dok su gotovo svi u većim količinama vrlo jaki otrovi. Alkaloidi su proizvodi metabolizma biljaka no njihova uloga u biljci nije razjašnjena. Prvi alkaloid izoliran iz biljnog materijala je morfin, a dobio je ime po grčkom bogu Morfeju. Izolirao ga je Sertürner 1806. godine.Gotovo se nikada u jednoj biljci ne nalazi samo jedan alkaloid, nego niz različitih, kemijski srodnih alkaloida.

Adstringens je sredstvo koje može izazvati koagulaciju bjelančevina i vazokonstrikciju, a primjenjuje se lokalno na manjim ranama i upaljenoj sluznici.

Tvar koja izaziva pobačaj. Kemijski abortivi dovode do kontrakcije uterusa (kinin, ražena glavica) ili pak uzrokuju smrt ploda (fosfor, arsen, živine i olovne soli, kromovi i kalijevi spojevi), no pobačaj obično nastane tek kad nastupi otrovanje trudnice. Od ostalih se preparata rabe oksitocin i prostaglandin F-2-alfa. U pučkoj se medicini rabi čitav niz biljnih abortiva kao kukurijek, šafran, ružmarin, oleander. Sva ova sredstva ili su nedovoljno učinkovita ili mogu izazvati teška oštećenja zdravlja (krvarenje, infekcija) i dovesti čak do smrti.

Antipiretici su sredstva koja snižavaju povišenu tjelesnu temperaturu, ujedno smanjuju ili otklanjaju bol (analgoantipiretici). Rabe se ponajviše salicilati (aspirin), para-aminofenoli (fenacetin, paracetamol), pirazoloni (antipirin, aminopirin).

Antimikotici su antifungalna sredstva koja se rabe za liječenje gljivičnih oboljenja. Za površinske infekcije rabe se keratolitici (salicilna kiselina), masne kiseline (propionska, undecilenska), akrizocin, kandicin. Sistemne mikoze liječe se antibioticima (grizeofulvin, amfotericin B, nistatin) i derivatima imidazola.

Citostatici su sredstva koja zaustavljaju razvoj i razmnožavanje stanica. Prvenstveno inhibiraju tumorske stanice i druga tkiva brzog rasta (koštana srž, spolne žlijezde, kosa, embrijsko tkivo), dok na ostale stanice ne djeluju u znatnijoj mjeri. Primjenjuju se u liječenju zloćudnih tumora te kao imunosupresivno sredstvo (sprječavaju odbacivanje transplantata). Teško se podnose, izazivaju mučninu, povraćanje, proljev, smetnje funkcije koštane srži s poremećajem krvne slike, ispadanje kose, smanjuju otpornost prema infekcijama, djeluju teratogeno, zbog čega se rabi kombinacija od više citostatika različitog mehanizma djelovanja (alkilirajuća sredstva, antimetaboliti, antimitotici, radioizotopi).

Antimalarici su sredstva za liječenje malarije. Razlikuju se sredstva koja djeluju na nespolne oblike parazita i primjenjuju se kod napada malarije (kinin, klorokin) te ona koja uništavaju spolne oblike parazita i služe za sprječavanje recidiva malarije (primakin), kao i sredstva koja se primjenjuju za profilaksu malarije (progvanil, pirimetamin). Neki se antimalarici (klorokin) rabe u liječenju reumatoidnog artritisa i sistemskoga eritemskoga lupusa.

Antihistaminici su sredstva koja djeluju protiv histamina, blokirajući histaminske receptore H1 i H2. Antagonisti receptora H1 djeluju na glatke mišiće i propusnost kapilara, upotrebljavaju se u suzbijanju alergija. Imaju antiemetičko, ali i sedativno djelovanje te se ne smiju rabiti neposredno prije ili za vrijeme vožnje i upravljanja pokretnim strojevima (na primjer prometazin, difenhidramin, ciklizin). Antagonisti receptora H2 potiskuju sekreciju želučanoga soka te se rabe za liječenje ulkusne bolesti i refluksnog ezofagitisa (cimetidin, ranitidin).

Antihipertenzivi su sredstva za liječenje povišenoga krvnog tlaka. Imaju vrlo različit mehanizam djelovanja s centralnim i perifernim učinkom. Najvažnije skupine: inhibitori simpatičkoga živčanog sustava, adrenergični (alfa i beta) receptori, diuretici, izravni vazodilatatori, kalcijski antagonisti, antagonisti angiotenzina, blokatori serotonina. Dokazan je hipotenzivan učinak nekih sredstava pučke medicine kao češnjak, maslina, imela, glog i dr. Uz medikamentno liječenje treba regulirati tjelesnu masu i ograničiti unošenje soli.

Antiflogistici su sredstva koja smanjuju upalnu reakciju. Lokalno djeluju adstringensi u obliku hladnih obloga (Burowljevi oblozi). Rabe se steroidni (kortikosteroidi) i nesteroidni antiflogistici (acetilsalicilna kiselina, indometacin, ibuprofen, piroksikam, fenilbutazom). Primjenjuju se napose kod reumatskih bolesti, lumbaga, ishijalgija, upala tetiva i mišića, djelujući samo simptomatski, ne zahvaćajući uzrok bolesti.

Antiepileptici su sredstva za liječenje epilepsije. Općenito povoljno djeluju barbiturati (fenobarbiton, femiton) i primidon. Kod tipa “grand mal” rabe se ponajviše hidantoinati (fenitoin, karbamazepin) i dipropilacetat, a kod tipa “petit mal” oksazolidini (metadion) i suksimidi. Liječenje mora biti trajno.

Antiemetici su sredstva protiv povraćanja. Djeluju na centar za povraćanje u mozgu, na njegove živčane veze s periferijom i izravno na probavni sustav. Rabe se kod kinetoza (“morske bolesti”), Ménièreove bolesti, povraćanja u trudnoći, metaboličkih povraćanja. Djeluju i protiv vrtoglavice. Rabe se fenotijazini (klorpromazin, prometazin), antikolinergici (skopolamin, atropin), antihistaminici, sedativi. Većina tih sredstava izaziva umor i pospanost te se ne smiju uzimati neposredno prije, ili za vrijeme vožnje.