Klinički aktivna, simptomatska bolest koju uzrokuje organizam iz skupine M. tuberculosis (najčešće M. tuberculosis ili rjeđe M. bovis ili M. africanum). Naziva se i sušica.
Širenje infektivnih agensa s jedne osobe na drugu. Vjerojatnost prijenosa izravno je povezana s trajanjem i intenzitetom izloženosti M. tuberculosis (vidi Izloženost).
Ima simptome koji mogu ukazivati na prisutnost tuberkuloze ili druge bolesti (vidi asimptomatičan).
Lijekovi druge generacije koriste se kad se lijekovi prve generacije ne mogu koristiti (npr. za tuberkulozu otpornu na lijekove ili radi alergije na lijekove prve generacije). Primjer su cycloserine, ethionamide, i capreomycin.
Oralni antituberkulotik prve generacije koji, kad se koristi istovremeno s INH i pyrazinamidom, osogurava temelj za kratkotrajnu terapiju.
Sposobnost određenih sojeva bakterija, uključujući i M. tuberculosis, da rastu i razmnožavaju se uz prisustvo određenih lijekova koji ih obično ubijaju; takvi sojevi se nazivaju sojevima otpornim na lijekove.
Oralni antituberkulotik prve generacije koji se koristi u postupcima liječenja.
Kvaliteta proizvodnje ili sposobnost nanošenja patoloških promjena ili bolesti. Neke netuberkulinske mikobakterije su patogene (npr. Mycobacterium kansasii), a druge nisu (npr. Mycobacterium phlei).
