Pojam koji primjenjujemo na skupinu organizama kad uspoređujemo određenu taksonomsku značajku.
Ponašanje u kojem se životinja okreće i kreće prema ili od vanjskog podražaja (množina: taksije).
Stanica na koju djeluje određeni hormon svojim izravnim djelovanjem (prolaskom kroz membranu ili vezanjem za površinski receptor).
Primarni korijen koji raste okomito prema dolje i grana se u male postrane korijene; pojavljuje se kod dvosupnica. Sustav korijena kod biljke označen jednim korijenom koji je duži od ostalih. Primjer: mrkva.
Područje crnogoričnih šuma koje se proteže većinom sjeverneEurope, Azije i Sjeverne Amerike; označavaju ga duge, hladne zime i kratka, prohladnja ljeta te kiselo, tanko tlo.
Široke ravnice bez dveća diljem sjeverne Europe, Azije i Sjeverne Amerike između tajge na jugu i trajnog leda na sjeveru. Većina tla je smrznuta u permafrostu, a trava i druga vegetacija pružaju hranu krdima velikih životinja koje pasu.
