Postupak koji se koristi za liječenje neoplastičnih stanja i stanja koja nisu neoplastična, koja se ne mogu liječiti drugim oblicima terapije. Osobito se koristi u slučajevima aplastične anemije, akutne limfocitne leukemije i akulne nelimfocitne leukemije.
Mjesto hematopoeze u kojem iz matičnih stanica nastaju stanični elementi krvi, uključujući crvene krvne stanice, monocite, polimorfonuklearne leukocite, krvne pločice i limfocite.
Dimeri laganih lanaca imunoglobulina u urinu pacijenata s multiplim mijelomom.
Soj Mycobacteriuma bovis koji se dugo koristi u Europi kao cjepivo protiv tuberkuloze, ali u SAD-u nije stekao popularnost.
Bijele krvne stanice, sadrže granule koje se boje baznim bojama. Smatra se da imaju sličnu funkciju kao i mastocite.
Nemogućnost ekspresije skupine I HLA-A, -B ili C osnovnih histokompatibilnih antigena radi oštećenog izražavanja β 2 mikroglobulina na površini stanice. Kod nekih pojedinaca, molekule skupine II HLA-DR isto nisu izražene.
Protein iz kostimulacijske homodimeričke porodice imunoglobulina čija je ekspresija ograničena na površinu pristupnih stanica (npr. B stanica i makrofaga) koji međudjeluju s T limfocitima. Ligand za B7 je CD 28.
Prekursor plazmatske stanice koja stvara protutijela; na površini ima imunoglobuline.
