Moderni ljenjivci žive u obrnutom položaju u šumama Južne Amerike. Iako imaju duge, oštre i savijene kandže, oni su biljojedi i većinom jedu lišće drveća jer su im zubi previše primitivni i slabi radi nedostatka cakline, da bi žvakali bilo što drugo. Kandže su prilagodba životu na drveću i pomažu im da satima spavaju i vise na granama. Ljenjivci su većinom noćne životinje i kreću se vrlo malo kad su budni. Kad se kreću, čine to sporo i kontrolirano. Ovaj spori način života je nužan za kretanje u mreži perifernih grančica drveta gdje se hrane, a odražava se i u brzini njihova metabolizma. Ljenjivci polako probavljaju hranu i radi toga izmet izbacuju samo jednom ili dva puta tjedno. Defekacija se obično odvija ispod drveta gdje ljenjivac iskopa rupu za izmet svojim kratkim, kusastim repom. Ovaj događaj je rijetka prilika kad se ljenjivac odvaži na silazak na zemlju.