Kretanje kontinentalnih ploča preko plašta čija ih struja povlači po površini Zemlje. Već 1912. godine, Alfred Wegener je primijetio da se kontinenti spajaju kao dijelovi slagalice u neku izgubljenu cjelinu (vidi Pangea, ime koje je izmislio=. Njega su ignorirali, ali je 1929. godine Artur Holmes otkrio da termalne konvekcijske struje u plaštu mogu pomicati kontinente. Ove ideje primjenjive su za mjesta gdje nastaje morsko dno (otopljeni materijal emitiran kroz napukline između ploča), kako dio tla nestaje (kad rub jedne ploče iščezne ispod druge - subdukcija) i zašto se vuklanska i akrivnosti izgradnje planina često javljaju na pojasevima (rubovi ploča).