Od dvanaeste godine imala je mistične vizije. U tim vizijama, govorila je, osjetila je Božji glas koji joj je zapovijedio obnovu francuske nacije. Na njenom kasnijem suđenju, Ivana Orleanska je rekla da su te vizije bile kao viđenje stvarnih drugih osoba. Vizije su često bile praćene svjetlom i drugim svecima, kao što su sv. Mihael i sv. Katarina. Od ovih vizija Ivana Orleanska se još više okrenula religiji. Često bi išla na ispovjed i govori se da je, čim bi čula zvona koja zovu na misu, odmah ostavila svoj posao i otrčala u crkvu. Pod Charlesom de Ponthieuom Francuska je bila bez smjera i bez stvarnog vođe. Kad je Ivana Orleanska došla na sud, osvojila je Charlesa svojom strašću i vjerom. Zaista je neobično da je ovoj sedamnaestogodišnjoj seljančici nakon toga dan nadzor nad vojskom i dozvoljeno joj da vodi tu vojsku u bitke. U jednoj godini Ivana Orleanska vodila je francusku vojsku u pobjedama u Orleansu, Patayu i Troyesu. Mnogi drugi gradovi oslobođeni su engleskog nadzora, a to je omogućilo trijumfalan ulazak u Dauphin radi krunidbe kralja Charlesa VII, 17. srpnja 1429. godine. Uglavnom , godinu dana kasnije Ivanu su zarobile Burgundijske snage u Compeigneu i prodale ju Englezima. Njeno suđenje dobro je dokumentirano i daje jasan uvid u njen karakter i sudbinu.